Sloboda
Pojam slobode se pojavljuje tokom historije kao motiv u religijama, inspiracija mnogim pokretima, osnov za izgradnju društvenog sistema, ali često i kao izgovor za ostvarivanje ambicija određene grupe ili pojedinca. Tako se pojam slobode nerijetko zloupotrebljavao, koristeći se u svrhe ugrožavanja same slobode. Kao primjer tome, Kevin Passmore navodi francuske Jakobince koji su bili spremni natjerati narod da bude slobodan (Passmore, 2004, 34). Poznato je također da je Hitlerov Wehrmacht marširao uz parole slobode. Sa druge strane, koncepti dostojanstva i slobode pojedinca dali su snagu disidentskim pokretima u istočnoj Evropi i Sovjetskom savezu pred kraj Hladnog rata, baš kao i studentima okupljenim na Tjenanmenu (Harvi, 2012, 19). Različite upotrebe pojma slobode upucuju na postojanje širokog dijapazona definicija slobode. Potrebno je navesti one osnovne. Najednostavnije kazano, sloboda predstavlja sposobnost pojedinca da kontrolira vlastite radnje. Zbog toga se pojam slobode, u opštem smislu, veže za tvrdnju biti "slobodan" (neograničen, nezarobljen). Položaj čovjeka potpuno suprotan slobodi jeste ropstvo. Thomas Hobbes u svom djelu "Levijatan" navodi da je slobodan čovjek onaj ko u onome što je po svojoj snazi i umu sposoban činiti, nije spriječen da čini to za što ima volju (Hobbes, 2004, 146). Locke se suprostavlja tvrdnjom da je sloboda pojedinca ipak ograničena zakonima prirode i ljudskog društva. Teorije društvenog ugovora i prirodnog prava koje su razvili ovi autori su doprinjele duha slobode, dobivši svoj pravni izraz u francuskoj Deklaraciji o pravima čovjeka i gradanina i Deklaraciji nezavisnosti SAD od 4. jula 1776. godine. Sloboda je vezana za ljudske aktivnosti u društvu odnosno interakciju između pojedinaca. Pri definisanju pojma slobode, formirala su se dva jasno određena tabora. U nastavku slijedi objašnjenje navedenog dualiteta.

POZITIVNA I NEGATIVNA SLOBODA

Prema Friedrichu Hayeku, istaknutom predstavniku austrijske škole ekonomije, sloboda je stanje u kome jedan čovjek nije podvrgnut samovoljnoj prinudi drugog ili drugih (Hayek, 1999, 19). Ova definicija daje negativnu odrednicu slobode, u smislu da se sloboda pojedinca definiše kao odsustvo vanjske sile koja ugrožava tu slobodu. Negativna sloboda ("sloboda od") se veže za autore klasičnog liberalizma i teoretičare individualizma. Sa druge strane, pozitivna sloboda ("sloboda za") podrazumijeva posjedovanje moći i resurse potrebnih da bi pojedinac ispunio vlastiti potencijal. Ovaj vid slobode implicira participaciju tj. učestvovanje. Isaiah Berlin opisuje osnovnu razliku između negativne i pozitivne slobode kroz dvije izjave: "Nisam rob čovjeku" i "Ja sam svoj gospodar". Prva izjava se odnosi na negativnu slobodu gdje se ističe sloboda od uticaja od drugih, dok se druga izjava veže za pozitivnu slobodu koja posmatra slobodu kao mogućnost vlastitog ostvarivanja u životu. Socijalni liberali naglašavaju pozitivnu slobodu kroz zahtjeve za egalitarizmom kojeg će osigurati socijalne institucije. Time bi pojedinac kroz socijalnu pravdu imao mogućnost ostvarivanja vlastite slobode. Bitno je naglasiti da je sam Berlin prvi nedvosmisleno ukazao na postojanje dva tumačenja pojma slobode koja su nerijetko u suprotnosti jedan sa drugim. Kasnije će isti autor upozoravati na opasnosti zloupotrebe pozitivne slobode od strane revolucionara i totalitarnih režima, koji je koriste da bi prikrili despotizam u ime šire slobode (Berlin, 1992, 51). Ovu opasnost je detaljnije analizirao Adam Curtis u dokumentarnom serijalu "The Trap". Negativna sloboda je određena vanjskim silama, dok se pozitivna veže za unutrašnje faktore pojedinca. Oni na "pozitivnoj" strani vide pitanja o prirodi i izvorima ljudskih vjerovanja, želja i vrijednosti, relevatnim u determinisanju slobode pojedinca (Carter, 2012, 28). Shodno tom shvatanju, ovisnost kao psihološka bolest se može odrediti kao odsustvo pozitivne slobode jer pojedinac iako nije ograničen djelovanjem vanjske sile, ipak ograničava slobodu radnjama koje proizilaze iz njegove ovisnosti. Kao primjer navedenog, glavni protagonista nedavno izdanog filma "Flight" koji aktualizira problematiku ovisnosti o alkoholu, zaključuje da se tek u zatvoru osjeća slobodno jer je oslobođen od alkohola (ovisnosti). Da ne postoji ovisnost, pojedinac bi djelovao racionalno, slijedeći svoj materijalni i duhovni interes. Na ovom primjeru se može detektovati i mogućnost zloupotrebe pozitivne slobode. Naime, različite ideologije su smatrale da mogu "spasiti pojedinca od samog sebe" kroz uticaj na njegovu ličnost, a kako bi se ponašao racionalno. Pored toga što ovo podrazumijeva narušavanje negativne slobode pojedinca, pojavljuje se i pitanje definicije racionalnog ponašanja. Iz ideoloških pozicija, racionalno ponašanje bi bilo ono koje najbolje odgovara normama određenih ideologija. Svaki od diktatora smatra da posjeduje određeni monopol nad definisanjem slobode, a na osnovu toga i formulu za oslobađanje naroda. Praksa zloupotrebe pozitivne slobode kroz poistovjećivanje koncepta slobode pojedinca sa konceptom slobode neke ideologije ili interesne grupacije se naziva paradoksom pozitivne slobode. Drugim riječima, insistiranje na slobodi u pozitivnom smislu uništava slobode u negativnom smislu (Lakičević, Stojanović, Vujačić, 2008, 288). Na osnovu problematičnih iskustava, mnogi se slažu da je koncept pozitivne slobode najbolje ostaviti psihologiji, te naukama koje se bave pojedincem i njegovom psihom. Što se tiče negativne slobode, određeni autori smatraju da se ona mora posmatrati u širem kontekstu, ne samo kao odustvo prisile, već kao splet brojnih drugih okolnosti koji čine čovjeka slobodnim. Navode primjer roba koji u užem shvatanju negativne slobode može biti slobodan, međutim njegov odnos spram njegovog gospodara ga u širem smislu čini neslobodnim. Ovakav tip negativne slobode se naziva republikanska sloboda i pored uvjeta slobode, podrazumijeva i slobodu budućih aktivnosti pojedinca, koji rob u navedenom primjeru nema jer je ograničen voljom svog gospodara. Napomenimo da negativna sloboda također može postati opasna ako se njene premise uokvire u ideologiju koju je potrebno nametati kako bi neko postao istinski slobodan. Kao primjer ovome mnogi navode vanjsku poliku SAD-a u duhu neokonzervatizma. Ipak, Berlin je izričit smatrajući da se negativna sloboda ne smije ugrožavati u odnosu na određene ideale jer žrtvovano je upravo ono što je najvažnije očuvati u svakoj zajednici - ljudsko dostojanstvo. Na kraju rasprave o negativnim i pozitivnim slobodama, navedimo i to da su neki autori pokušali napraviti sintezu istih, dok drugi negiraju postojanje razlika, jednoznačno posmatrajući pojam slobode. Sa druge strane, koncepti pozitivne i negativne slobode ostaju dosta relevantni, naročito u jeku današnjih rasprava o odnosima između pojedinca i države, odnosno države i slobodnog tržišta. Ovim dolazimo do pitanja ekonomskih sloboda.

EKONOMSKE SLOBODE

Uzimajući u obzir dva značenja pojam slobode, Hayek navodi da je najopasnija zabluda posmatrati slobodu kao moć. Ovdje se misli ne na mogućnost da od ponuđenog izbora svojevoljno odaberemo određenu alternativu, već samu širinu tog izbora. Kako navodi Hayek, socijalistički režimi su koristili ovu zabludu kako bi narušili istinsku slobodu pojedinca. Pitanja izbora, alternativa i ograničene moći (resursa) su povezani sa pojmom ekonomskih sloboda. Milton Friedman smatra da se u žiži rasprava o slobodi nalazi ekonomska sloboda i faktori koji je ograničavaju. Suštinski dio ekonomske slobode je sloboda da biramo kako ćemo upotrebiti naš prihod; koliko da potrošimo na sebe i koje stvari; koliko da uštedimo i u kojem obliku; koliko da damo drugome i kome (Friedman, 1996, 83). Slično viđenje je imao i Karl Marx, smatrajući da se pod slobodom okviru današnjih buržoaskih odnosa proizvodnje razumije slobodna trgovina, slobodna kupovina i prodaja (Marx, 2009, 54). Friedman, razliku između slobode kao moći i mogućnosti izbora, slikovito opisuje čuvenim primjerom Robinzona Krusoa. Sloboda u smislu moći, s obzirom na vrlo ograničene mogućnosti koje posjeduje, Robinzon nema, međutim on je slobodan u smisulu da na njega niko ne vrši prinudu. Pojam ekonomske slobode ćemo u nastavku posmatrati kao oblik negativne slobode. U tom smislu, ekonomska sloboda podrazumijeva izostanak vanjske prisile nad aktivnostima koje bi pojedinac inače obavljao, shodno dostupnim resursima. Pojedinci su ograničeni oskudnim resursima sa jedne strane i ekonomskom slobodom drugih pojedinaca sa druge strane. Ovaj odnos, shodno radovima liberalnih autora, uglavnom narušava država odnosno državni intervencionizam. Osnovno obilježje tržišnih ekonomija širom svijeta je postojanje određenog nivoa ekonomskih sloboda pojedinaca. Zajedno sa političkim slobodama, ekonomske slobode čine okosnicu tržišnih demokratija. Uzimajući u obzir dva načina definisanja ukupne slobode, pojam ekonomske slobode može podrazumijevati pojedinca predstavlja odsustvo državne prisile u ekonomiji sa jedne strane, odnosno slobodu izbora pri donošenju ekonomskih odluka od strane pojedinca, sa druge strane. Mises nastoji da preko ekonomskih sloboda pomiruje dualizam slobode, naglašavajući da u tržišnoj ekonomiji ljudi mogu težiti ka položaju koji žele postići u ustrojstvu društvene podjele rada (Mises, 2010, 73). Kroz unapređenje socijalne mobilnosti, tržište daje priliku pojedinca da uz izostanak državne prisile (negativna sloboda), ostvare vlastiti potencijal (pozitivna sloboda). Za razliku od planskih ekonomija, pojedinci mogu slobodno izabrati poziv u kojem planiraju služiti svome bližnjem. U kapitalizmu, nastavlja Mises, svako može slobodno izazvati osigurane interese bilo koga drugog (Mises, 2010, 74). Dakle, ekonomske slobode povećavaju slobodu izbora i broj alternativa za izbor pojedinca. Rasprava o ekonomskim slobodama ima za cilj razmatranje odnosa između pojedinca i države pri čemu državne aktivnosti ili kontrole koje ometaju samostalnost pojedinaca ograničavaju ekonomske slobode. Prokopijević naglašava da su za ostvarenje ekonomske slobode potrebni uslovi privatnih vlasničkih prava, slobode ugovora i niskih poreza (Prokopijević, 2000, 221). Navedeni uslovi se koriste za definisanje indikatora pri mjerenju ekonomskih sloboda, a o čemu će biti više riječi u dijelu 3.2. U nastavku ćemo ukratko objasniti svaki od uslova.

Vlasnička prava treba da garantuju određenu samostalnost onom ko ih posjeduje u odnosu na druge pojedince i državu. Vlasnička prava počivaju na mogućnosti svojega vlasnika da rabi, razmjenjuje, boji, kopa, buši ili eksploatira svoja kapitalna dobra. Ta kapitalna dobra također imaju tržišnu vrijednost i ljudi ih mogu kupovati ili prodavati za bilo koju cijenu koju mogu ostvariti. Mogućnost pojedinca da posjeduje i ostvari dobit od kapitala ono je što kapitalizmu daje njegovo ime (Samuelson, Nordhaus, 2005, 34). Tom Palmer navodi da pravila privatnog vlasništva čine fondaciju dobrovoljne razmjene među strancima, argumentirajući da je privatno vlasništvo zajednički jezik za pojedince koji se međusobno ne poznaju (Palmer, 2013, 10). Možda su teoretičari komunizma najviše shvaćali važnost privatnog vlasništva u tržišnoj privredi. Tako je Marx bio nedvosmislen sumirajući da komunisti mogu sažeti svoju teoriju jednom izrazu: ukidanje privatne svojine (Marx, 2009, 51). Postupak ukidanja vlasničkih prava se pravdao razlikovanjem sloboda klasa, tako da Marx navodi da se daio o ukidanju buržoaske ličnosti, buržoaske samostalnost, buržoaske slobode (Marx, 2009, 53).

Sloboda ugovaranja omogućava slobodnu razmjenu na tržištu kroz dobrovoljno formiranje ugovora tržišnih učesnika. Ova sloboda je nužan preduslov postojanja tržišta. Kao garant poštivanju ugovora bitna je uspostava vladavine prava i države koja će legalnom prisilom osiguravati pošštenu tržišnu utakmicu. Mises navodi da ustavi i prava ne stvaraju slobodu. Prema ovom autoru, oni više štite slobodu koju natjecateljski ekonomski sistem daje pojedincu, a protiv zadiranja sa strane policijske moći (Mises, 2010, 73). Vlasnička prava, zajedno sa slobodom ugovaranja treba da obezbjedi vladavina prava, te na osnovu toga pravna država.

Niski porezi upućuju na koncept minimalne države koja osigurava funkcionisanje tržišta, uz zaštitu sloboda pojedinca. Porezi predstavljaju jednu od centralnih tema u ekonomiji jer za razliku od većine novčanih transfera s jednog na drugog pojedinca, koji su dobrovoljni, oporezivanje je obavezno (Stiglitz, 2008, 459). Rikardo je tvrdio da privatnoj inicijativi, interesu treba prepustiti potpunu slobodu djelatnosti (Babović, 1995, 20). Hayek smatra da je država u skladu sa liberalnom tradicijom sve dok se prikupljanje sredstava kroz poreze obavlja na jednobraznim načelima i oporezivanje nije korišteno kao instrument preraspodjele dohotka (Mises, Hayek, 1998, 181). Država bi se trebala fokusirati na funkciju odbrane od vanjske sile, zaštitu od međusobne prinude građana, obavljanje poslova koje tržište ne može obaviti u datom trenutku, te zaštiti one koji nemaju pravnu odgovornost. Neki autori idu dalje smatrajući porezni sistem sistemom prisilnog rada (Nozick, 2003, 227) jer oduzima plaće za određene radne sate pojedinca. Shodno tome, trebalo bi težiti smanjivanju poreza i drugih nameta od države.

LITERATURA:

  1. Babović Š., (1995), Osnovi teorije makroekonomske analize, GG Promet, Tuzla
  2. Berlin I., (1992), Uvod u Četiri ogleda o slobodi, Nolit, Beograd
  3. Carabini L.E., (2008), Inclined to liberty, Ludwig von Mises Institute, Alabama
  4. Cavusgil T.S., Knight G., Riesenberger J.R., (2012), International Business: Strategy, Management, and the New Realities, Prentice Hall, New Jersey
  5. Friedman M., (1996), Sloboda izbora, Global book, Novi Sad
  6. Friedman M., (1997), Kapitalizam i sloboda, Global book, Novi Sad
  7. Friedrich A. Hayek, (1999), Poredak Slobode, Global Book, Novi Sad
  8. Harvi D., (2012), Kratka historija neoliberalizma, Medi terran publishing, Novi Sad
  9. Hobbes T., Levijatan, (2004), Jesenski i Turk, Zagreb
  10. Hodžič K., (2005), Uvod u ekonomiju, IK Penn d.o.o., Tuzla
  11. Lakičević D.D., Stojanović B., Vujačić I., (2008), Teoretičari liberalizma, Službeni glasnik, Beograd
  12. Marx K., Engels F., (2009), Komunistički manifest, Centar za liberterske studije, Beograd
  13. Mises L., (2010), Antikapitalistički mentalitet, Mate, Zagreb
  14. Mises L., Hayek F.A, (1998), O slobodnom tržištu, Mate, Zagreb
  15. Nozick R., (2003), Anarhija, država i utopija, Jesenski i Turk, Zagreb
  16. Palmer T., (2013), Why Liberty, Jameson Books, Inc., Illinois
  17. Passmore K., (2004), Fašizam, KKD Šahinpašić, Sarajevo
  18. Prokopijević M., (2000), Konstitucionalna ekonomija, E press, Beograd
  19. Samuelson P.A., Nordhaus W.D., (2005), Ekonomija, 18 izdanje, Mate, Zagreb
  20. Stiglitz J.E., (2008), Ekonomija javnog sektora, 2 izdanje, Ekonomski fakultet Beograd, Beograd
Popularno