Šta nakon protesta: Konkretna ekonomska rješenja

Krajem prošle godine ugledni britanski magazin „Ekonomist“ navodi Bosnu i Hercegovinu kao državu potencijalnih nemira u 2014. godini.


Većina, uključujući i mene, nije smatrala navedeno predviđanje realnim. Predviđao sam da će se pravi nemiri dogoditi tek u januaru 2015., tj. nakon što se budžeti istroše na predizbornu kampanju, formira nova koalicija izbornih pobjednika i konačno uspostavi vlast koja neće imati nikakvog budžetskog manerva za čuvanje socijalnog mira. Kao što je već poznato, „Ekonomist“ je upravu, mi ostali smo pogriješili.

Prije nego li ponudim određena rješenja za period nakon protesta, koji poput bilo kojih drugih perioda treba donijeti nova, bolja vremena, dozvolite da ukratko predstavim vlastiti doživljaj samih protesta, kao i fragment realnosti koja je dovela do njih.

Građani Tuzle, i Tuzlanskog kantona, te većeg dijela Federacije BiH, ustaju ujedinjeni sa ciljem demonstracije nezadovoljstva raznim nivoima vlasti, od kantonalnog preko federalnog, pa sve do opštinskog. Ako izuzmemo neartikulisane zahtjeve prisutnih demonstranata, osnovni cilj i misija protesta koja se da lagalno iščitati iz proteklih dešavanja jeste „pokazati zube“ vlastima, sa jasnim ultimatumom da se uvede disciplina i organičenje pri procesu upravljanja državom, ekonomski kazano, procesom trošenja naših resursa. Dakle, riječ je o građanskim, ne nacionalnim, i antivladinim, ne antikapitalističkim protestima, kako su nastojali pokazati pojedini srbijanski mediji sa jedne, odnosno ljevičarski aktivisti sa druge strane.
Protesti donose promjene

Bitno je spomenuti i situaciju koja je dovela do eskalacije opšteg nezadovoljstva građana. Ovdje prvenstveno mislimo na ekonomsku situaciju u BiH. Kao što znamo ona nije bajna. Nalazimo se u državi koja se prema prošlomjesečnom Indexu ekonomskih sloboda kojeg izdaje Heritage fondacija i Wall Street Journal, nalazi na 101. mjestu u svijetu, odnosno zadnjem mjestu u regionu. Gore od toga što smo dno dna po pitanju ekonomskih sloboda pojedinca, jeste činjenica da smo najgori u oblasti zaštite privatnog vlasništva, što predstavlja de facto osnovu dugoročnog razvoja zmlje. Sa druge strane, Bosna i Hercegovina je prema posljednjem izvještaju međunarodne revizorske kuće KPMG, prva u svijetu po doprinosima na platu radnika.

Neki mediji su po osnovu toga prozvali ovdašnjeg radnika svjetskim šampionom u doprinosima. Navedena dva izvještaja ilustriraju osnovni problem naših radnika, ali i običnog čovjeka – ne samo da plaća visoke poreze države, već je i apsolutno ograničen od te iste države, pa čak i kada je riječ o njegovo privatnom vlasništvu.

Protesti su napravili ogromnu stvar, prvenstveno kreiranjem nekog oblika discipline vlasti. Ovo će se nastaviti i u vremenu nakon protesta jer će postojati taj nekakav duh protesta koji će upozoravati izabrane funkcionere da se moraju ponašati odgovorno spram građana ove države. Nakon desetljeća letargije, sada kao građani posjedujemo potencijal za javnu raspravu sa političarima. Međutim, da li ćemo znati iskoristiti ovu poziciju u kratkom periodu vremena kojeg imamo?

Nažalost, sadašnji zahtjevi pojedinih grupa pokazuju da nema potrebnog doticaja sa realnošću u kojoj se nalazimo. Polazi se od nerealnih zahtjeva. Naravno tu su i dobri prijedlozi, ali sve to skupa može ispasti neozbiljno, jer se ne sagledava realna ekonomska situacija u BiH. O čemu je riječ? Budžeti su prazni, tako da nema govora o ispunjavanju zahtjeva koji podrazumijevaju dalje trošenje budžetskih sredstava. Kako se budžeti u ovom trenutku, kratkoročno, mogu povećati? Prije svega daljim zaduživanjem, ili dizanjem poreza i opštih nameta. Obje opcije su nemoguće, ali i neprihvatljive, te vjerujem da ih učesnici protesta ne bi podržali. Zbog svega navedenog, moramo razmišljati o prijedlozima koji ne podrazumijevaju dalja budžetska izdavanja.

Neophodna rješenja

Magično rješenje ne postoji, niti će ikada postojati. Međutim, izdvojio bih nekoliko sugestija, sa kojima se složila većina učesnika protesta sa kojima sa imao priliku razgovarati. Te sugestije su:

-Uspostaviti vladavinu prava, sa fokusom na privatno vlasništvo pojedinca. Bosna i Hercegovina se prema aktuelnom Indeksu ekonomskih sloboda svijeta nalazi na posljednjem mjestu u Evropi po pitanju zaštićenosti privatnog vlasništva.
-Ustavom zabraniti mogućnost daljeg zaduživanja kantonalnog i federalnog nivoa vlasti. činjenica je da ulazimo u završne faze dužničkog ropstva, te da je apsolutno nemoralno da se jedna manja grupa ljudi zadužuje u ime većine, i još gore, generacija koje tek dolaze.
-Reformisati javnu upravu, sa naglaskom na masovno otpuštanje viška radne snage, drastično smanjivanje plaća zaposlenima u upravnim organima, te uvođenja sistema nagrada i kazni sa ciljem bolje efikasnosti javne uprave. Jedno radno mjesto u radnom sektoru košta nas koliko više njih u privatnom sektoru. Slijediti primjer Velike Britanije.
-Drakonsko smanjivanje primanja svim političkim funkcionerima na vlasti. Politika treba da bude posao koji će se bazirati na dobrovoljnoj osnovi sa ciljem pomoći vlastitoj zajednici. Ugledati se na Švicarsku, a prethodno izvršiti maksimalnu decentralizaciju vlasti i političke moći.
-Smanjivanje nadležnosti entitetskih nivoa, i prenošenje ovlasti na opštinske (lokalne) i kantonalne nivoe ili eventualno izvršiti regionalizaciju, sve to po uzoru na Švicarsku.
-Smanjivanje poreza, doprinosa i svih drugih vidova nameta zarad razvijanja vlastite privrede, ali i privlačenja stranih direktnih investicija. Poreznu reformu izvršiti shodno iskustvima Estonije. Vrijeme je da Bosna i Hercegovina postane porezna oaza na Balkanu.
-Reformisati obrazovni sistem po principu vaučera, gdje će roditelji birati i nagrađivati dobre škole, a finansijski kažnjavati one koje ne teže odgoju i obrazovanju njihove djece. Cilj ovoga je unaprijediti obrazovanje, sa povećavanjem stope konkurentnosti istoga, i racionalizaciju nastavnog kadra. Inače, obrazovanje je najveći problem svih kantonalnih budžeta u Federaciji BiH. Vaučerizaciju izvršiti po uzoru na Švedsku.
-Uvesti mogućnost privatne penzije sa ciljem rasterećivanja sadašnjeg penzionog fonda. Primjeniti iskustva penzionih reformi čilea.
-Povećavanje kazni za sve pojedince koji ugroze život, slobodu i imovinu drugih pojedinaca. Kazne prilagoditi onima u zemljama Zapadne Evrope.
-Otvaranje granica za slobodan protok ljudi, roba i kapitala. Slijediti primjere razvijenih država svijeta, poput Hong-Konga ili Singapura.
-Stopiranje bilo kakvih državnih subvencija ili finansiranja za pojedince, poduzeća i nevladin sektor, izuzev ako se radi o organizacijama od značaja za građane BiH.

Mišljenja sam da bi samo jedna od navedenih mjere, ukoliko bi bila uspješno sprovedena, donijela prosperitet kako privredi tako i građanima BiH.Njihova realizacija je teško ostvariva jer postavlja pitanje autoriteta tj. ko će uraditi potrebne reforme. Odgovor na to pitanje nemam, ali znam da to nije vlada eksperata kako neki histerično najavlju, čak se igrajući i sa imenima ovdašnjih stručnjaka postavljajući ih za ministre neke imaginarne, buduće vlade. Znam da ovakva rješenja ne mogu ponuditi ni postojeće garniture vlasti, ali to odveć zna i svaki od nekoliko desetina hiljada demonstranata u BiH koji trenutno protestuju.

Zbog toga, moje je da kao ekonomista spustim loptu na zemlju i ponudim konkretna rješenja, koja ne traže povećanje budžeta, niti navodno njegovu bolju redistribuciju, već su orijentirana kao običnom čovjeku, radniku, poduzetniku, odnosno ekonomiji ove države u globalu. Ko će ih sprovesti? Neka građani odluče!

Protesti u Tuzli


Izvor: Admir čavalić/Bportal
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Liberty.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Popularno