Ovo je 10 razloga zbog kojih nikad nećete žaliti za Jugoslavijom

Građani Bosne i Hercegovine, skloni su romantizirati državu u kojoj su odrasli. I dok prvi žale za izgubljenim vrijednostima socijalističkog sistema, drugi će otvoreno reći da su pravi jugonostalgičari, pogotovo kada se radi o socijalnoj sigurnosti..

Tito

Da se u bivšoj državi živjelo bolje ili puno bolje misli 82 posto ispitanika iz bivše Jugoslavije, da je bilo lošije tvrdi četiri posto njih, dok je "ne daj Bože da se ponovi" bio odgovor šest posto ispitanika.

Portal Express.hr napisao je 10 razloga zbog kojih nikada nećemo žaliti za Jugoslavijom. Kao prvi razlog navode miliciju i UDBA-u jer je politička sloboda najveća prednost ovog vremena u odnosu na neslobodu koja je vladala tada. Među razlozima zbog kojih ne bi trebali žaliti za Jugoslavijom naveli su još i jednopartijski sistem, JNA, vožnju par - nepar i kult ličnosti.

Milicija i UDBA

Danas možete reći što god hoćete. Možete vikati Živio Tito, dolje Tito, dolje ovaj, onaj. Možete reći ali vas niko neće čuti. No nećete imati ni problema. Politička slooda najveća je prednost ovog vremena u odnosu na ono, odnosno, tadašnja nesloboda najveća je mana u odnosu na današnju slobodu. To ne važi za sve. Većina ljudi više cijeni sigurnost nego slobodu. Dostojevski je to već sasvim jasno znao. On je napisao kako će većina ljudi, kad dobije slobodu, prvo potražiti onoga kome će je predati jer ne znaju što bi s njom. Kasnije je tu ideju razradio Erich Fromm, koji je napisao knjigu "Bijeg od slobode".

Jednopartijski sistem

Sistem je u Jugoslaviji zapravo bio dvopatijski, jer je jedna stranka bila na vlasti, a druga u zatvoru. Ono najstrašnije ljudima koji nisu sljedbenici jest činjenica da nema alternative. Oni su tu, na vlasti, a vi ih morate trpjeti – njihov nakaradni jezik, njihove lažne utopije, njihove fraze o bratstvu, jednakosti, socijalizmu.

JNA

Godina dana bačenog vremena. Najboljeg vremena. To da se ljudi u vojsci očeliče jest mit. čeličiti se možete i ako se iz saune bacite u hladni snijeg, to je i zdravije. Kako starite, postaje vam sve jasnije da vam je baš ta godina koju ste izgubili, jedna od najboljih - jer oni koji tvrde da život počinje s četrdeset, ne lažu, oni bezočno lažu. Najbolje su godine mlade godine, u to nema nikakve sumnje.

Par - nepar

Početkom osamdesetih Jugoslavija je ostala bez novca za naftu pa su vladale redukcije. Vozila su mogla voziti svaki drugi dan, u ovisnosti o tome je li im registraska pločica završavala na parni ili neparni broj.

Redovi

To danas nemamo, a teško je i zamisliti u kojoj mjeri građanski život može biti zagađen redovima – redovi za kavu, redovi za deteržent, redovi za benzin, redovi za osnovne namirnice. Redovi u radnjama bili su posljedica nereda u ekonomiji, a nered u ekonomiji nastao je kao posljedica nereda u glavama političara, koji su bili slični današnjima, samo su svi imali istu partijsku knjižicu.

Jezik političara

Komunisti su vjerovali kako se historija zanima po određenim zakonima. To su baštinili od Hegela, koji je tvrdio da je svjetska historija napredovanje svjetskog uma u svijesti o slobodi. U antici, slobodan je jedan, kralj, suveren, faraon. U srednjem vijeku, slobodni su mnogi. U građanskom društvu, koje se rađa iz revolucije, slobodni su svi. Ta je sloboda formalna, zaključio je Marx.

Jednako je slobodan tajkun kao i blagajnica koja hoće ići na more, no ona za to nema novaca jer je tajkun eksploatira i uzima njen višak vrijednosti, plodove njena rada, zato jer je on vlasnik sredstava za proizvodnju. Marx je mislio da se historija razvija prema slobodi koja znači ne samo formalnu, već i stvarnu jednakost ljudi, do koje će dovesti revolucija. Ona će oduzeti sredstva za proizvodnju kapitalistima i vratiti ih društvu.

Moderni socijalizam, mislio je Marx, jest nauka. Zato su naši komunisti govorili jezikom koji je trebao nalikovati na naučni jezik. Otac te himere bio je Eduard Kardelj, slovenski učitelj. Svi su ga oponašali i taj je jezik jako parao uši. "Jedinstvo proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa", "samoupravna interesna zajednica", i slično, bile su sintagme koje su stalno koristili. Ne, taj jezik niko normalan više ne želi slušati.

Vruć vjetar

Borivoje Šurdilović Šurda, lik iz scenarističke radionice Siniše Pavića, lik je tipičnog Jugoslavena. Šurda je šarmantni, ležerni, uglavnom dobroćudni tip koji u deset epizoda “Vrućeg vjetra” traga za vlastitim profesionalnim identitetom. On je, kako piše u jednom tekstu, "taksist koji uzima samo one klijente koji mu se dopadaju, brijač koji prilegne čim mu padne pritisak, pa mora popiti kavu, perač pasa koji napušta posao jer mrzi gazde homoseksualce…

Ukratko, jedno nemoguće, razmaženo umjetničko biće koje ne može raditi ništa što ga ne čini istinski sretnim. On je potpuna suprotnost “protestantskoj etici i duhu kapitalizma”; barbarogenij novog kova, koji u desetoj epizodi – “Šampion” – otkrije da je sjajan frizer, pa postane megazvijezda, što, svakako, proslavlja plešući uz svoju omiljenu muziku, ekstatični sirtaki (“Grk Zorba”), jednu od najhedonističkijih melodija koju je ikad stvorio ljudski rod…

Pošto to tako u životu ne ide, Jugoslavija je, svakako, propala, jer uz takve taksiste, konobare, brijače, političare – ukratko, "pjesnike svog života" (Stefan Zweig) – ni jedna država ne može opstati. Grčka, čiji mentalitet sjajno ilustrira sirtaki, također propada, dok zemlje sjevera, manje naklonjene individualnom razvoju, upravo izlaze iz krize...."

Ograničenja s devizama i strujom

Iz države niste mogli iznijeti više od nekoliko stotina maraka. Sve drugo tretiralo se kao prekršaj saveznih carinskih propisa. Poteškoća je u tome što ste većinu brendiranih marki mogli kupiti samo vani – u Trstu, Grazu, i tako dalje. Znate li da su 1981. svaki dan u sedmici bile redukcije struje? Oni rođeni sedamdesetih pisali su zadaće pod svijećama, televizija se nije gledalala.

Kult ličnosti

Kult ličnosti druga Tita bio je strašno razvijen. On se suprotstavljao hršćanskom nauku prema kojemu nije pametno graditi idole, naročito ne ovozemaljske.

Krađa i korupcija

Bile su manje nego danas, ali ipak je u onom sistemu rodno mjesto kasnije visoko razvijenih devijacija. Jugoslavija je bila netržišno društvo, u kojemu je bilo dosta siromaštva: instucionalni okvir nije omogućavao institucionalno ostvarenje snova. Zato su svi posezali za neinstitucionalnim prečacima – vezama, vezicama, protekcijom, učlanjenjem u Partiju, podmićivanjem.

Tu je postavljen nizak ali čvrst temelj svemu što nas danas upropaštava, Niz dobrih instituta socijalizma nismo preuzeli – prije svega u oblasti zdravstva i školstva, ali i radnih prava, no sve smo loše razvili do krajnjih granica mogućega. Ako danas gledate kritičku kinematografiju ili tv uratke osamdesetih, vidjet ćete sve što imamo i danas, samo rudimentarno.

Izvor: Mi. K./Avaz/Liberty.ba
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Liberty.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Popularno