Manifest bh. liberala: Nova vizija za bolju Bosnu i Hercegovinu

"Naša osnovna funkcija je stvoriti alternative postojećoj politici, čuvati ih u životu i dostupnim sve dok ono što je politički nemoguće ne postane politički neizbježno"

Milton Friedman



BiH




Autor: Danijal Hadžović



Nova paradigma za BiH

U bh. društvu, kod sve tri vodeće etničke grupe, u manjoj ili većoj mjeri dominiraju dvije historijske ideološke paradigme. Jedna od njih svoj idejni legitimitet crpi iz komunističkog pokreta i Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu, te onim vrijednostima i društvenim tekovinama koje su, kao dio službene ideologije, dominirale u novostrenoj državi. Druga paradigma svoj glavni historijski temelj ima u nacionalističkim pokretima s početka devedesetih, koji su se, barem simbolički, pozivali na nacionalne korijene iz predkomunističke tradicije, uz potpuno podređivanje svih segmenata politike i društva kolektivnom vjerskom i nacionalnom.Gotovo sve današnje političke stranke, društveni pokreti ili angažovani intelektualci, svoj sistem vrijednosti temelje na jednoj od ove dvije dominantne paradigme.

No, danas, nakon 70 godina njihove permanentne dominacije, sa sigurnošću možemo reći da su se obje ove paradigme, i socijalistička i nacionalistička, pokazale promašenim, potrošenim, nefunkcionalnim, a BiH nisu donijele ništa osim stagnacije, siromaštva i potpunog zaostajanja za tokovima civiliziranog svijeta. Prva paradigma je i historijski poražena, nakon čega su njeni protagonisti ostali dezorijentisani, bezidejni i ogorčeni, no i dalje s pozamašnim utjecajem na društveni ambijent i odnose u društvu, no bez jasne vizije. Druga, uskrsla na ruševinama ove prve, iza sebe je ostavila naslijeđe podjela, mržnje, kriminala i zatvorenih etničkih teritorija, a pored zadovoljavanja najnižih nacionalističkih strasti i navodnog povratka mitskoj tradiciji, idejno nije ponudila nikakav jasan i sveobuhvatan koncept za uređenje društvenih odnosa.


Bh. liberalizam, ukoliko želi da bude autentična i istinska alternativa za ovu zemlju, oštro se more suprotstaviti i jednoj i drugoj društvenoj paradigmi. Iako postoje vjerovanja da i liberalizam u BiH kao ideja svoj društveni temelj treba crpiti iz prve paradigme i nastojati zauzeti poziciju još jednog političkog koncepta koji je evoluirao iz socijalističkog naslijeđa, stavljanje liberalizma u takav historijski kontekst bilo bi krajnje pogrešno, prvenstveno zbog potpune nepomirljivosti liberalne ideje s velikom većinom postulata socijalističke ideologije i permanentne historijske suprotstavljenosti ova dva pokreta.


Liberalizam u BiH, i pored manjih pokreta i nekolicine uglednih pojedinaca koji su ga zagovarali, nema čvrst socijalni temelj i etabliranu političku tradiciju. Ovo ujedno predstavlja i veliko breme, ali i prednost za domaće liberale. Dok s jedne strane nemaju historijsku nit za koju se mogu uhvatiti i na postavljenim temeljima graditi svoju poziciju, s druge strane ih upravo ta činjenica, za razliku od gotovo svih ostalih političkih pokreta u našoj zemlji, oslobađa bremena prošlosti i grijeha svojih prethodnika. Današnji bh. liberali, u pravom smislu te riječi, postaju pioniri u građenju nove političke paradigme.


Kako se ideološki odrediti?

Tema ovog teksta zahtijeva prije svega da se pobliže definiše i pojasni riječ liberalizam. U različitim dijelovima svijeta liberalizam ima različita i često suprotstavljena značenja. Tako primjerice u SAD-u, društvu tradicionalno sklonom fleksibilnom tumačenju pojmova i izvrtanju njihovog izvornog značenja, riječ liberalizam ima ljevičarske konotacije i povezuje se s politikama koje idu u pravcu povećanja uloge države u društvu i redistribuiranja bogatstva. U Evropi s druge strane, liberalizam je u većini zemalja uspio zadržati ključne elemente svoje izvorne, klasične političke filozofije. No, još od kraja Prvog svjetskog rata liberalne stranke na ovom kontinentu predstavljaju sekundarnu političku snagu čiji se krajnji domet uglavnom svodi na ulogu jezička na vagi potrebnog za formiranje većinske socijaldemokratske ili konzervativne vlade.

U Bosni i Hercegovini danas riječ liberalizam ima mnogobrojna i često oprečna shvatanja. Široko pojmovno shvaćeno, reći da ste liberal ili da se borite za liberalno društvo, kod velike većine ljudi o vama stvara sliku sekularno opredjeljene, tolerantne osobe otvorenog uma. Iako ove osobine svakako odgovaraju biću i svjetonazoru prosječnog liberala, ovako široko tumačenje i shvatanje liberalizma u konačnici dovodi do brojnih zabuna, gdje se pod liberalima često označavaju osobe koje, gledajući ukupnost njihovih političkih stavova i pogleda na svijet, teško da se mogu kvalifikovati političkim liberalima u bilo kojoj varijanti. Među drugom grupom ljudi u našoj zemlji, sam spomen liberalizma budi krajnje negativne asocijacije na raskalašenost, moralni razvrat i zatiranje tradicionalnih vrijednosti i zakona. Liberalizam u našem društvu ima i još jednu asocijaciju, potpuno negativnu. Kada se spomene u kontekstu ekonomije kao ekonomski liberalizam ili liberalni kapitalizam, kod većine ljudi se javlja slika tajkuna, uništenih socijalističkih preduzeća, enormnih socijalnih razlika i bezgranične potrebe.

No, šta liberalizam zapravo jeste i kako bi on u kontekstu bh. društva mogao i trebao da izgleda? Stranka koja se naziva liberalnom, od nezavisnosti do danas nikada nije osvojila više od 3% glasova, i bila je i ostala krajnje marginalan politički faktor u BiH; ne postoji snažan i organizovan intelektualni i društveni pokret koji dosljedno i sveobuhvatno promoviše ideologiju liberalizma, dok bilo kakav pokušaj značajnijih liberalnih reformi redovno nailazi na žestok otpor najrazličitijih struktura društva. Nije pogrešno reći da se liberalizam gotovo nikad u historiji nije našao na stolu kao jedno od mogućih i provedivih rješenja za Bosnu i Hercegovinu. Prilično porazno, ako se uzme u obzir da se radi o političkoj filozofiji koja je vjerovatno presudno kreirala izgled zapadnog svijeta u posljednjih tristotinjak godina.


Upravo činjenica da liberalizam kao politička filozofija do sada nije imao previše dostojnih predstavnika, te da nije izgrađen i etabliran kao snažan politički pokret, otvara prostor da nova generacija utemelji liberalnu poziciju kao ozbiljnu i respektabilnu alternativu za Bosnu i Hercegovini. No, da bi se to moglo učiniti, najprije je neophodno jasno i precizno odrediti osnovne vrijednosti i principe za koje bh. liberali moraju ustati u svojoj političkoj borbi.

Ovo, istini za volju, nije ni najmanje jednostava zadatak. U startu postoji problem kako definisati liberalizam i na čemu ga bazirati, s obzirom se da se ni sami liberali ne slažu u potpunosti šta znači biti liberalom. Jer, kako to peruanski pisac, nobelovac i liberal Mario Vargas Lllosa precizno dijagnosticira: „Liberalizam nije ideologija, to jest dog¬matska laička religija, već prije otvorena, evoluirajuća doktrina koja se podvrgava stvarnosti umjesto da prisiljava stvarnost da joj se podvrgne“.


Među liberalima postoje različite tendencije i ozbiljne diskrepancije. Pa ipak, ideje poput parlamentarne demokratije, vladavine prava, tržišne ekonomije i osiguravanje ravnopravanosti i neotuđivih prava svakom pojedincu kao temelja liberalizma, jesu nešto što nijedan istinski liberal neće sporiti, iako možda i neće postojati uvijek konsenzus kako te ideje što efikasnije ostvariti i zaštiti.


Suštinu liberalizma možda ponajbolje oslikava rečenica velikog Johna Stewarta Milla iz njegovog najpoznatijeg djela „O slobodi“:

“Jedini cilj zbog koga se sila može pravedno vršiti nad bilo kojim članom civilizovane zajednice, a protiv njegove volje, jeste da se spriječi zlo drugima. Njegovo sopstveno dobro, bilo fizičko bilo moralno, ne predstavlja dovoljno ovlaštenje“.

Nadahnut ovom mišlju, kao i idejama i radom drugih velikana liberalizma poput Adama Smitha, Humea, Mengera, ili Hayeka, nastojat ćemo, u osnovnim crtama, odrediti ključne principe na kojima vjerujemo da liberalni pokret u BiH treba graditi svoje buduće djelovanje.



U ŠTA MI VJERUJEMO


Pojedinac kao temelj društva

U društvu u kome dominiraju različite kolektivističke ideologije, u državi koja je i ustavno koncipirana kao država tri konstitutivna naroda te nacionalna pripadnost predstavlja primarni subjekt iz kojeg se crpi politički legitimitet, mi u centar naše borbe postavljamo pojedinca (građanina) i njegova osnovna, neotuđiva prava na život, slobodu i imovinu.

Osnovna premisa na kojoj je zasnovan naš svjetonazor je istinska vjera u snagu ljudskog razuma. Svaki čovjek ponaosob bolje od bilo koga drugog zna šta je u njegovom najboljem intersu te je sposoban brinuti za dobrobit sebe i svojih bližnjih. Bez ove vjere u ljudski razum ni sama sloboda kao takva ne bi imala smisao. Stoga, mi državu želimo vidjeti kao našeg slugu a ne gospodara, noćnog čuvara s jasno definisanim i ograničenim ovlastima koje prvenstveno za cilj imaju osigurati neotuđiva prava i slobode svakom građaninu. U slobodnom društvu svaki pojedinac ima pravo da živi, postupa i razmišlja kako god želi, sve dok to podrazumijeva odsustvo prisile nad bilo kojim drugim pojedincem, tj. sve dok svojim ponašanjem ne ugrožava slobodu druge osobe.


Mala i efikasna državna uprava


Današnja BiH sušta je suprotnost od ovog ideala. Državna uprava je glomazna, preskupa, troma i nesposobna ispunjavati osnovnu svrhu svoga postojanja. Ovako postavljen sistem umjesto služenja i olakšavanja života svojim građanima, postao je svrha samome sebi – političkim strankama on postaje unosan plijen koji im pruža golemu moć i privilegije, osigurava im hiljade radnih mjesta u državnim institucijama i javnim firmama za poslušne stranačke kadrove i članove porodica, otvara beskonačan prostor za razne manipulacije, pogodno je tlo za bujanje korupcije, a sve to potpuno obesmišljava i demokratski poredak u našoj zemlji, jer politička borba postaje borba ne za osvajanje vlasti radi provođenja određenih ideja i političkih ciljeva u praksu, nego tek bespoštedna borba raznih interesnih grupa za koristi koje vlast donosi. Građani s druge strane i za rješavanje najosnovnijih životnih pitanja moraju prolaziti kroz pakao birokratske papirologije i procedura, te su na svakom nivou suočeni s pristiscima i samovoljom državnih službenika. Stoga, bh. liberali kao jedan od osnovnih ciljeva svoje borbe moraju imati smanjenje državne uprave. Težimo maloj, transparentnoj i efikasnoj državi, čije ovlasti su strogo ograničene i pod budnim okom bh. građanstva, a svoje zadaće ispunjava brzo i učinkovito. Vjerujemo da građanin ne može postati istinski slobodan sve dok moć vlasti ne postane ograničena.



Slobodna ekonomija

Istinski prosperitet i napredak društva se ne ostvaruje kroz državnu upravu i velike planove velikih planera koji sjede u njoj, nego kroz oslobađanje kreativnih i poduzetničkih potencijala pojedinaca. Bez ekonomskih sloboda ne može biti riječi ni o jednoj drugoj slobodi. Individualne slobode i traganje sa srećom, kao takve nemaju smisla ako u njih nisu uključene i ekonomske slobode. To podrazumijeva pravo svakog građanina da posjeduje i slobodno raspolaže svojim privatnim vlasništvom, da slobodno proizvodi, stvara i ubire plodove svog rada te stupa u slobodnu ekonomsku interakciju s drugim građanima. Država u ekonomiji treba da bude svedena na ulogu sudije čiji je zadatak obezbijediti kvalitetan institucionalni okvir za odvijanje poštene i transparentne tržišne utakmice između slobodnih građana. Jedina regulacije koje po nama mogu biti istinski opravdane jesu one koje nužno sprječavaju zloupotrebe i povrede bilo čijih prava. No, treba imati na umu da ovakav sistem mi ne zagovaramo tek stoga što želimo ostvariti ekonomsku efikasnost i napredak. Zalaganje za ovakav ekonomski sistem opravdanje ima, prije svega, u našem aksiomu o neotuđivoj individualnoj slobodi, koju je u pravom smislu te riječi moguće obezbijediti isključivo u sistemu otvorene tržišne ekonomije. Na našu sreću, historijski zapis kristalno jasno pokazuje da su, kako kroz historiju, tako i danas, najveće blagostanje i prosperitet ostvarila ona društva koja su imala i imaju najveći stepen ekonomskih sloboda. Stoga, ekonomske slobode nisu samo najbolj način očuvanja i jačanja individualne slobode, nego također, i najefikasniji mehanizam za postizanje uspješnnog i razvijenog društva.

Porezi po nama treba da budu mali, jednostavni i ravni. Svako oporezivanje koje prelazi iznos neophodan za finansiranje jasno definisanih i ograničenih ovlasti države jesu oblik legalizirane pljačke. Posebno nemoralnim smatramo i oštro se protivimo sistemu po kojem se se za istu namjenu različitim građanima nameću različite poreske stope, u zavisnosti od visine njihovih primanja.


Država po nama treba da bude ograničena, a privatno vlasništvo osnovni i dominantni oblik vlasništva u društvu. U ovaj koncept svakako ne može da se uklopi državno vlasništvo nad privrednim subjektima. Bosna i Hercegovina kroz sve ove godine tvrdoglavo je odbijala da do kraja provede privatizaciju i okonča proces tranzicije u BiH. No, iako nas političari i pojedini intelektualci pokušavaju ubijediti da su državne firme naše „zlatne koke“ koje služe na dobrobit svim građanima ove zemlje, sve veći broj ljudi uviđa da javne kompanije služe prvenstveno kao unosan politički plijen pobjedničkim stranaka za zapošljavanje vlastitih kadrova, manipulacije i izvlačenje kapitala iz njih radi kupovine socijalnog mira i finansiranja stranačkih aktivnosti, dok građani s druge strane dobijaju nekvalitetne i relativno skupe usluge. Stvari su još gore kada se uzme u obzir da se za subvencioniranje mnogih od ovih firmi godišnje troše desetine milione maraka poreskih obveznika, velikom broju ovih kompanija država obezbjeđuje neku vrstu monopola, no bez obzira na sve, većina ih se nalazi u krajnje lošem stanju, a mnoge od njih već sada su u stanju bankrota.


Smatramo da s ovakvom praksom konačno mora biti prekinuto i da tranzicija iz državano upravljane u tržišnu ekonomiju mora biti dovršena. Država, dokazano kroz historiju, a potvrđeno i na primjeru vođenja državnih firmi u BiH, loš je poslodavac koji nije u stanju efikasno i kvalitetno upravljati kompanijama.


Privatizacija u devedesetim provedena je katastrofalno, ostavivši iza sebe pljačku, upropaštene živote i mnoštvo uništenih firmi. Proces privatizacije stoga mora biti proveden na transparentan i zakonit način, a prije privatizacije državnih kompanija moraju se obezbijediti preduslovi za uspostavu tržišne konkurencije u datom sektoru , kako privatni vlasnici ne bi dobili monopolsku poziciju. Ekonomija mora biti u potpunosti organizovana na tržišnom principu, što znači da državne kompanije koje nisu u stanju pozitivno poslovati i opstati na tržištu trebaju biti puštene da propadnu, dok ostale trebaju biti reorganizovane i privatizovane.



Jednakost mogućnosti


Kao liberali težimo društvu koje će se zasnivati na jednakosti mogućnosti. Naravno, doslovna jednakost mogućnosti – u smislu istovjetnosti – nemoguća je. Jedno dijete primjerice ima izniman talenat za igranje fudbala, drugo dijete nema. Zahvaljujući tom daru, prvo dijete će sutra možda postati svjetska zvijezda koja zarađuje milione, dok će potonje sreću morati potražiti u nekom drugom, možda manje plaćenom zanimanju, za koje ima veće predispozicije. Jedno dijete ima roditelje koji se veoma brinu za njegovu dobrobit i koji obezbjeđuju zaleđinu kulture i razumijevanje; drugo ima neodgovorne i nemarne roditelje. Jednakost mogućnost ne može da se tumači doslovno. Njeno najbolje značenje se možda najupečatljivije izražava francuskom izrekom Une carriere ouverte aux les talents – karijera otvorena talentovanima. Nikakve proizvoljne prepreke ne smiju sprječavati pojedince da ostvare onaj položaj u društvu kojem njihova nadarenost odgovara i za kojo su spremni boriti se. Etnička pripadnost, vjeroispovijest, mjesto rođenja, rasa, spol ili bilo koja druga irelevantna karakteristika ne treba da odrede mogućnosti koje su otvorene osobi – samo njeni interesi i sposobnosti.

Ipak, svjesni činjenice da mnogi pojedinci u samom startu imaju značajan nedostatak potrebnih uslova za realizovanje svog talenta, spremni smo podržati i one državne mjere koje imaju za cilj omogućiti pojedincu što bolje početne pozicije i uslove za uspjeh. Svedena na takvu ulogu država je partner koji pruža pomoć i pomaže pojedincu da stane na noge, no ne i roditelj koji skrbi o građaninu od rođenja do smrti. Oštro se protivimo kolektivističkom konceptu i nastojanjima da se uspostavi društvo bazirano na „jednakosti rezultata“, koje kao takvo kažnjava uspjeh, sposobnost i ambiciju, te nužno vodi ka ograničavanju individualne slobode.

S druge strane, jednakost mogućnosti nije neuskladiva sa slobodom; naprotiv, to je suštinska komponenta slobode. Ako se nekim ljudima sprječava pristup na neki položaj u društvu za koji su kvalifikovani, zbog njihove etničke pripadnosti, religije, porodice ili spola, onda je to kršenje njihovih osnovnih građanskih prava i sloboda. Time se osporava jednakost mogućnost i samim tim žrtvuje sloboda nekih u korist drugih.



Decentralizacija

Bh. liberali zalagat će se za decentralizovanu Bosnu i Hercegovinu kao najboljeg garanta za dugoročno stabilnu i uspješnu državu, te kao mehanizma putem kojeg građani i narodi u BiH na najefikasniji način mogu ostvarivati svoje interese i što direktnije parcipirati u donošenju značajnih odluka za svoju zajednicu. Princip decentralizacije je izraz emancipatorske, antitotalitarne vrijednosti koja oslobađa mjesto znanju, pravima i slobodi mišljenja u skladu sa životnim potrebama lokalnih zajednica i njihovim životnim problemima.

Uvažavamo činjenicu da do promjene državnog uređenja u BiH ne može doći ako se svi njegovi konstitutivni narodi i većina građana ne usaglase oko toga, no vjerujemo da je u okviru trenutne Dejtonske strukture moguće kreirati sistem u kome će lokalne zajednice dobiti daleko veće ovlasti i imati priliku veći dio poreskih prihoda koji se prikupe na njihovoj teritoriji zadržati u svojim lokalnim budžetima, te samostalno donositi većinu odluka koje se tiču života građana lokalne zajednice, umjesto da o njihovim problemima i količini sredstava koja će im biti na raspolaganju odluke donose otuđeni politički funkcioneri smješteni u većim administrativnim centrima.


Tolerancija

Sloboda i ljudsko dostojanstvo ne poznaju granice rasne, etničke ili vjerske pripadnosti. Zalažemo se za uspostavljanje tolerancije kao načina življenja i garanta slobode svih, dakle i onih, i prije svega onih, čije su mišljenje i djelovanje različiti od mog (našeg). Sloboda mišljenja i rasprave mora biti data, tj. zagarantirana svima. Sloboda govora spada u jednu od temeljnih sloboda, i mi kao pokret smatramo da svaki pojedinac bez obzira na ideje i stavove koje iznosi, mora imati zagarantovano pravo na javno iznošenje svog mišljenja. U slobodnom društvu ne smiju postojati zakonske sankcije za govor i iznošenje mišljenja, čak i kada je ono izrazito antislobodarsko i netoleranto, te vjerujemo da država protiv pojedinca ima pravo intervenisati samo onda kada svojim djelovanjem direktno ugrozi fizičku sigurnost drugih osoba ili grupacija.

Sanjamo o Bosni i Hercegovini, o mogućoj budućnosti, o Bosni i Hercegovini trajnog mira, suživota, saradnje i dobrih komšijskih odnosa, zemlji bez mržnje, fanatika i šovinista, u kojoj velika većina građana multetnički i multikonfesionalni karakter svog društva doživljavju kao veliku blagodat, a ne manu, i gdje pojedinci bez obzira na svoju vjersku, nacionalnu ili regionalnu pripadnosti uspješno sarađuju i ne poznaju druge granice osim njihove vlastite volje.


Nakon moralne i ekonomske bijede koje su kolektivističke paradigme donijele našoj zemlji, odlučno dižemo glas za liberalnu BiH.

Izvor: Liberty.ba
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Liberty.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Popularno